4 lekcije naučene u 2018

Dani u prosincu najčešće nam prolete. Taj divan mjesec prepun je događanja, ugodnih druženja, darivanja, no idealan je i za analizu godine koja je iza nas.

Kažu - mudri uče na svojim greškama - zato pravo je pitanje što si naučila?

Kad bih u dvije riječi trebala opisati 2018., to bi bile: intenzivna i uspješna!

Prilika kad se osjećaš uistinu ponosano, kad si nagrađen za svoj dosadašnji rad i kad ti je srce prepuno jer vidiš promjenu nisu česte. Upravo takvih trenutaka je bilo u ovoj godini – divnih, snažnih, podržavajućih, koji guraju naprijed.

Moj dnevni ritam i inače je brz, uvijek imam puno planova, dogovorenih termina unaprijed nekoliko tjedana. Kako mi se posao sastoji od raznih uloga često se prebacujem i u potpunosti mijenjam smjer rada nekoliko puta u danu. Isto ponekad umara.

Možda baš zato jako volim svoju jutranju rutinu, kad izaberem prioritete, usmjerim se na bitno a tada imam šansu postići najvažnije i održati potrebnu razinu energije kroz dan.

Posao koji radim ove godine proširio se je. Kao klub izabrani smo partner u posebnom, zajedničkom projektu s velikom svjetskom korporacijom. Otvorila su se vrata mogućnosti, izazova, poslovne suradanje. A kad se u poslu sretneš s multinacionalnom tvtkom način rada mora se mijenjati, prilagoditi, a to znači sve: od procedura, ljudi, mišljenja.

Izlazak iz komforne zone daje napredak, tada učimo, mijenjamo se, tražimo nove načine djelovanja, a sve to znači veliki angažman. Sjeti se samo prelaska iz osnovne škole u srednju?! Nije lako promjeniti profesore, okruženje, nove prijatelje, prihvatiti novi način rasta, iako sve to potiče na rast i nova znanja i sposobnosti.

Tako sam uz klijente s kojima redovito radim, te aktivnostima na promociji zdravlja, uhodavala novi prostor, nove ljude, nove procedure. I tu sam shvatila prvu lekciju ove godine:

BEZ ZDRAVLJA NEMAŠ SNAGU NI ZA ŠTO

Ako radiš s ljudima potrebna je velika količina energije. Osim što srećem svakodnevno puno, različitih ljudi, svatko ima drugačije zahtijeve, način razmišljanja,.. Sjesti pred grupu ljudi i voditi trening, također zahtijeva da upravljačke probleme ostavim sa strane. Oni su tu, došli su odraditi trening, žele da ih se potakne, pogura u bolje zdravlje i rezultat.

Istovremeno rad s ljudima u tretmanima zahtijeva redovitu usmjerenost na njihove probleme, izazove. To znači i biti dostupna kad trebaju, poslušati ih kad ne razumiju smjer, pomoći im naći način kako bi išli naprijed,...

Vrlo mi je važno uvijek biti doslijedna. Kad nekom kažem da bi trebali brinuti za svoje zdravlje, znam da sama to činim i da nije lako.

Upravo ove godine uvidjela sam koliko je u mom radu i životu bitna briga za zdravlje. Svaki mjesec koristila sam neki biljni čaj ili pripravak za podršku organizmu. Savjetovala sam se s nutricionistom za još bolje rezultate i još par centimetara manje. Kako mi je rekao “kod tebe znam da se radi o detaljima”, išlo je sporije nego sam htjela, no naučila sam biti strpljiva i prihvatila njegov drugi savjet “za vrhunski rezultat trebaš vrhunsku disciplinu”. Svako proklizavanje vidi se odmah, ali se digneš i ideš dalje. I tako iz dana u dan.

Obavila sam sistematski pregled, mamografiju, ... svaki mjesec bila na masaži. Brinula sam o svojoj koži zimi i ljeti, odradila detox od 2 tjedna zimi. Redovito vježbanje, meditacije i transformacija emocija, sve to zajedno dalo mi je snagu da izguram ovako intenzivnu godinu.

Svaka baterija mobitela se troši, ne napunimo li je na vrijeme aparat se ugasi. Na kraju godine bila sam unatoč svemu usporena, umorna. Otišla sam tako na biorezonancu da se vratim u ravnotežu. Bila sam zadovoljna osim nešto negativnog zračenja, grlo koje me je mučilo (a bojala sam se da nije štinjača od stresa) potvrdio se želučani refluks, koji upravo riješavam. Naravno da u ovako dinamično moderno vrijeme imamo različitih perioda, bitno je uvijek se vraćati k sebi, zdravom načinu i podržati svoje tijelo ako želimo živjeti na duge staze aktivno i bistrog uma.

Nakon nove čekam me detox i potpuno vraćanje u balans.

Moja pitanja za tebe: Što možeš napraviti da poboljšaš svoje zdravlje? Što bi trebala više jesti? Što i koliko često vježbati? Kako održati mentalnu motivaciju?

OTPUSTI KAD TREBA

Druga lekcija ove godine bila je da ponekad zaboravim da uvjeti nisu spremni. Baš kao što biljka ne može izdržati usred zime vani na polju, za neke projekte i promjene treba sazriti vrijeme.

Upornošću se može svašta, a često i izgubiti živce i energiju. Nakon insistiranja, guranja i mnogih očekivanja odlučila sam otpusti. Ako daš sebe u neki projekt 120 posto, ili u odnos, posao, učenje, a događa se malo, treba prihvatiti činjenice: ili ideja nije dobra ili osoba zainteresirana ili još nije vrijeme.

Potrebno je uvidjeti da svoju energiju ne treba trošiti na krive stvari. Već na ono što ima šansu opstati i napredovati.

Gdje trebaš ti odustati? Gdje trebaš prihvatiti svoju (ne)moć? U kojem smjeru je veća šansa za uspjeh? S kojom osobom možeš postići više i bolji odnos?

UČITI OD NAJBOLJIH

Učenje nikad ne prestaje. Mnogi to putem zaborave, ali bez stalnog refokusiranja i poboljšanja stojimo na mjestu, grcamo u istim problemima, krivmo druge za neuspjeh.

Napredak u poslu ili zdravlju ili hobiju znači istraživati, pratiti što rade i kako drugi, kako se nose sa izazovima. Za učenje uvijek biram najbolje, tako sam prošle godine radila na online seminarima Bucharda (čak i bila pozvana na jedan od njih!), istraživala knjige samopomoći, psihologije, medicine,.. Edukacija je investicija koju ti nitko ne može oduzeti. Za mene je to i prošle godine bilo vrlo aktualno.

Imaš li vremena za učenje? Tko je tvoj uzor u životu i poslu?

PRIHVATI POHVALU

Od malih nogu, barem u našoj kulturi, slušam komentare kao “baš ti je ovo odlično, fino.” a druga strana “ma to napraviš za tren, nije to nešto”. A često je činjenica da svaki kolač, svaki zadatak, projekt zahtijevaju uloženo vrijeme, ustajnost, faze promašaja, pa ponovno ulaganje novaca, znanja i truda.

Ove godine naučila sam prihvati pohvalu i veseliti se tome. Naučila sam primiti pohvalu za posao koji radim i volim. Na samom otvaranju novog kluba srcem mi je bilo preponosno. Godine truda, rada vikendom, praznicima, na godišnjem, mnogi trenuci promjena, analiza, tolika podbadanja putem ponekad naprave da se bojiš opustiti i sumnjaš da uspijeh uopće stiže. A stiže! I onda ga treba prihvati i uživati u njemu. Proletjeti kroz trenutke uspjeha isto je kao dijete ne pohvaliti za odličan uspjeh i nagraditi ga. A to bismo napravili zar ne?

U kojem segmentu se možeš pohvaliti? Gdje možeš priznati sebi i drugima da si napravila puno? U kojem segmetnu gubiš motivaciju, a samo treba biti još mrvicu dosljedan?