HOMAGE MOM DJETINJSTVU

... ili "Meri, pridi na kafe!"

Homage mom djetinjstvu

Danas sam čekajući na semaforu ugledala jednu bakicu: naborana u licu, pokrivala je rukom oči da joj sunce ne smeta i pratila boje ne bi li došlo zeleno. Podsjetila me je na moju nonu – staloženu, mirnu, strpljivu. Takva je barem bila s nama unucima.

Ljeta sam provodila u malom primorskom mjestu (Lovran), točnije u starom gradu (va Staren grade). Baš kao što su zgrade zbijene i ljudi tamo slično žive: zajedno, blisko. Svi znaju sve, čiji si, gdje si bio, što si radio... bez skrivanja.

Kao manja s nonom sam odlazila na tražnicu (na Merkat) gdje bi se svi pozdravljali kao da se nisu vidjeli tko zna od kad, a ne od jučer! S njom sam nosila smeće na vanjske rubove grada (pul Popa) dok bi nam susjeda vikala – Meri pridi za nazada na kafe!

Moja nona vodila me je u školu, gdje je čistila, dok sam se ja igrala crtajući po ploči. Čekala me je ispred škole s kišobranom (z lombrelun) kad je padala kiša, nosila bi mi breskvu (Praskvu) na plažu (Mul), navečer su none sjedile na rivi dok smo mi klinci divljali okolo...

Dok tako (zaštićeno) rasteš sve ti je to normalno i neupitno. Tek kasnije shvatiš da je baš taj način odgoja, uz podršku i razumijevanje zajednice, i dobar osjećaj od nas napravio ljude, baš ovakvi kakvi jesmo. I to je jako puno.

Kad sam studirala u Londonu ponekad mi je bilo teško (nije bilo mobitela, telefon je bio skup) tada su me tri slike u mislima gurale naprijed: moj odlazak s nonom na tržnicu, rano jutro dok idem u školu, a surferi uživaju na Preluku, moja mama koja me budi vikendom za ručak dok iz kuhinje miriši finooo... Zajedničko im je - osjećaj pripadanja!

Danas kad odem na groblje mojoj noni, gledam okolo i osjećam se mirno jer svi su oni tu. Nekad naši susjedi, sad opet susjedi na drugom svijetu. I ja ću jednom biti tu, a današnja će nas djeca obilaziti, ali s kakvim osjećajem? Jesmo li ih podržali? Dali im dovoljno sebe, dobrih navika, osjećaja za tradiciju (Čakavski govor, maškare,..)? Ili samo utješne nagrade? Prepoznaju li što je bitno? Jesu li osjetili brigu i pojedinca i zajednice?

Moja nona, njezina generacija, svakako nama je to dala. Jer kad mi je teško... opet s njom idem na Merkat i tamo nađem svoje korijene, dobar osjećaj - i snagu za dalje.

Hvala Nona, hvala semi.

Autor: Klara Benko
Klara

"Ako želiš promijeniti svoj život, nikad nije kasno početi raditi na sebi. Upravo tamo, u dubini, naći ćeš sve potrebno za zdravlje i dug život. Rado ću ti pomoći na tom putu".

Pročitaj sve članke: Klara

Ostavi komentar

Prijavi se

Zadnje dodano

Studeni 14, 2017
VOLIM (ZELENE) SUBOTE

Od kad sam otkrila nordijsko hodanje oduševljena sam subotama! Po čemu je ta subota baš tako veličanstvena? [...]

Pročitaj više
Listopad 21, 2017
IZBACI PŠENICU

Najveći izazov uvijek mi je stati na vagu nakon godišnjeg odmora. Obično putujem u nove krajeve [...]

Pročitaj više
Listopad 10, 2017
KAD TI ŽIVOT DA LIMUN

Jedna od mojih većih životnih lekcija (ono da ti je muka od svega!) odigrala se je prije [...]

Pročitaj više
Rujan 25, 2017
HOMAGE MOM DJETINJSTVU

Danas sam čekajući na semaforu ugledala jednu bakicu: naborana u licu, pokrivala je rukom oči [...]

Pročitaj više
Rujan 20, 2017
KAD SE SUDARE SVJETOVI

U nekim situacijama čini se da smo s različitih svjetova. Naš sugovornik je na jednoj strani, a mi [...]

Pročitaj više
Rujan 9, 2017
KOJI JE TVOJ IZGOVOR?

Najprije sam bila iznenađena, nisam bila sigurna da li omalovažava moj život ili je to samo isprika? [...]

Pročitaj više

Najnoviji komentari

Tea

Rujan 25, 2017

Tea

Od Najbolje sam dobila tijelo koje ima energije, glavu koja razmišlja o hrani, metabolizam koji je stabilan i redovit, recepte, znanje o zlom svijetu koji nas hrani kapitalizmom, a ne pravom pšenicom.

Stjepan

Rujan 20, 2017

Stjepan

Zelena soba je moja čahura, moje mjesto za obnovu, odmor. Volim dolaziti jer Klara uvijek pokaže da mari i brine za svoje klijente.

Nina

Rujan 11, 2017

Nina

Termin Klarine masaža ne propuštam! To je tretman za moje tijelo i duh.

Tina

Kolovoz 20, 2017

Tina

Danas nakon tr​eninga sam se opet izmjerila i izvagal​a​.​ ​Zna​č​i, smr​š​avila sam preko 3 kg​. ​Odu​š​evljena sam!